Odgoj štenaca

Pružiti štencima najbolji mogući početak za stvarni život te poticati razvoj samopouzdanih i prilagodljivih pasa.

Zašto smatram da je rani odgoj odgovornost uzgajivača?

Ne vjerujem da posao uzgajivača završava hranjenjem, čišćenjem i zdravstvenom skrbi.

Prvi mjeseci života iznimno su važni za razvoj ponašanja psa. Glavno razdoblje socijalizacije započinje približno u 3. tjednu života, a njegov se završetak najčešće okvirno smješta između 12. i 16. tjedna života. Štenci znatan dio tog osjetljivog razdoblja provode upravo kod uzgajivača. Ako štene otprilike polovicu jednog od najvažnijih razvojnih razdoblja svog života provede kod uzgajivača, smatram da je odgovornost uzgajivača mnogo veća od osiguravanja kvalitetne prehrane, čistoće, veterinarske skrbi i sigurnog prostora.

Uzgajivač započinje proces socijalizacije i ranog odgoja, a nova obitelj taj proces nastavlja.

Kvalitetan uzgoj zato za mene uključuje i aktivno sudjelovanje u ranom razvoju štenaca, kroz pažljivo osmišljena iskustva koja će im pomoći da se pripreme za život izvan prvog poznatog okruženja.

Zašto su važni raznolikost iskustava i nova okruženja?

Istraživanja ranog razvoja pasa upućuju na važnost kvalitetnih iskustava tijekom prvih tjedana života te na povezanost rane socijalizacije i habituacije s kasnijim ponašanjem, prilagodljivošću i reakcijama na nove situacije. No, nije svako izlaganje podražajima jednako vrijedno. Smatram da nije dovoljno štencima osigurati ograđeni vanjski prostor s travom, zemljom, kamenjem, tunelima i bazenima te očekivati da će samo takvo okruženje pružiti sve što im je potrebno za razvoj. Takav prostor može biti vrlo koristan za senzorna i motorička iskustva, ali sam po sebi nije dovoljan za pripremu šteneta za život u obitelji. Prirodne podloge i predmeti ne mogu zamijeniti iskustva različitih okruženja i svakodnevnih životnih situacija.

Štencima se treba pružiti dovoljno kvalitetnih i primjerenih prilika za upoznavanje različitih zvukova, okruženja, podloga, situacija, ljudi i izazova. Takva raznolikost pruža im dodatne mogućnosti za učenje, istraživanje, prilagodbu promjenama i postupno razvijanje samopouzdanja. To, naravno, ne znači neprestano povećavanje količine ili intenziteta stimulacije. Svaki novi podražaj i svaka situacija moraju biti primjereni dobi i razvojnoj zrelosti šteneta, uvoditi se postupno i biti dovoljno izazovni da potiču učenje, ali ne toliko intenzivni da izazovu preplavljivanje.

Cilj nije odgojiti psa koji se nikada neće uplašiti ili osjetiti nesigurnost, nego štenetu pružiti kvalitetnu osnovu za razvoj samopouzdanja, prilagodljivosti i sposobnosti suočavanja s novim situacijama.

Zašto štenci odrastaju u unutarnjem i vanjskom prostoru?

Štenci svoj život neće provesti u vanjskim boksovima ili ograđenim prostorima. Živjet će kao dio obitelji, u našim domovima, bilo da se radi o kućama ili stanovima.

Zato smatram da ih okruženje u kojem odrastaju treba pripremati za svijet u kojem će stvarno živjeti. Upravo zato moji štenci odrastaju u kombinaciji unutarnjeg i vanjskog prostora.

Unutarnji prostor omogućuje im svakodnevno upoznavanje života u domu, kućanskih aktivnosti, zvukova i rutina. Vanjski prostor pruža dodatne mogućnosti za istraživanje, kretanje, igru i upoznavanje različitih podloga i vremenskih uvjeta, kada su oni primjereni njihovoj dobi.

Posebno važnim smatram i razvoj ranih higijenskih navika.

Kada su dovoljno veliki za siguran boravak vani, štenci imaju mogućnost izlaziti iz prostora u kojem spavaju, jedu i igraju se te obavljati nuždu u vanjskom prostoru. Takva organizacija omogućuje im postupno usvajanje razlike između životnog prostora i mjesta za obavljanje nužde. Za mene unutarnji i vanjski prostor nisu dva odvojena načina držanja pasa, nego dva komplementarna dijela jednog razvojnog okruženja.

Način na koji danas odgajam štence uvelike je oblikovan i mojim osobnim iskustvom s prvom vižlom.

Dobro se sjećam prvih tjedana nakon njezina dolaska, neprospavanih noći zbog učenja higijenskih navika, upoznavanja kućanskih zvukova i prilagodbe na svakodnevni život u domu. Upravo me to iskustvo potaknulo da razmišljam o tome koliko toga štene može naučiti prije odlaska svojim obiteljima i koliko mu kvalitetna rana priprema može olakšati prilagodbu novoj obitelji.

Moj cilj nije obitelji predati samo zdravo štene. Kvalitetan uzgoj za mene ne znači samo pažljivo biranje parnjaka, zdravstveno testiranje, osiguravanje veterinarske skrbi, hrane, čistoće i prostora za igru. Za mene je to tek minimum.

Ne mogu unaprijed odrediti kakav će pas svako štene postati. Ali mogu odgovorno iskoristiti vrijeme koje provodi sa mnom, pružiti mu kvalitetna i raznolika iskustva, pomoći mu u stvaranju dobrih početnih navika i dati mu što bolju osnovu za daljnji razvoj.  

Jer uzgoj štenaca tek je početak. Njihov rani odgoj sastavni je dio odgovornog uzgoja.